Novo urbanističko tkivo generira probleme na svojim granicama. Tranziciju iz jednog tkiva u drugo nužno je riješiti kako bi se izbjegle rane, zapreke i zanemarene margine. Nova tkiva daleko su od samodostatnih i zatvorenih, naprotiv moraju biti fleksibilna i prilagodljiva prema susjednom urbanom kontekstu.

Fleksibilni potez: odabiremo generirajuću mrežu koja podliježe dvoma temeljnim aspektima: praćenje topografije u smjeru pada prema jugu i optimalna sunčana orijentacija, čime naš glavni smjer postaje zapad-istok, s poprečnim pješačkim rezovima u smjeru sjever-jug koji se križaju s glavnim u ritmu baziranom na najmanjim jedinicama gradnje duljine 45 m. To je fleksibilno tkivo s mogućim distorzijama osnovnog poteza za + / – 15 stupnjeva, optimalno odstupanje u odnosu na jug. Sustav generira javne prostore različitih kategorija koje djeluju kao društveni motor.

 

Hibridno tkivo: tipološka tranzicija

Predlažemo osnovnu tipologiju sa sposobnošću prilagodbe kako bismo pružili rješenje za različite stvarnosti u okruženju i stvorili harmoničnu urbanu konfiguraciju. Iz tog razloga predložena shema napušta svoju formalnu logiku što se više približava rubovima i konfigurira hibridne jedinice predlažući prijelaz između postojećeg i budućeg.

Osnovna jedinica: ponavljanje + varijacija

Volumene organiziramo kao krupne linearne blokove na čijim krajevima se nalazi pristup vozilima, ostavljajući unutrašnjost isključivo dostupnom pješacima. Ponavljanje modula kao osnovne jedinice od 14 x 45 m konfigurira volumene.

Korištene su tipologije dupleksa kako bi se uštedjelo na broju vertikalnih jezgri s dubinama od 12,5 m + 1,5 m od balkona okrenutog prema jugu koji osigurava optimalnu izloženost suncu i unakrsnu ventilaciju, dva bitna aspekta pasivne ekološke učinkovitosti. Razlika toplinskog potencijala sjeverne i južne fasade jamči dobru ventilaciju. Balkoni omogućuju kvalitetnu osunčanost zimskim i sjenu u ljetnim mjesecima.